Ne postoje brojke koje eksplicitno pokazuju da samo zabrana reklamiranja smanjuje broj pušača. Ovo je izjavio jedan poslanik tokom rasprave o novom zakonu o duvanskim proizvodima. Izjava je tačna sa formalne tačke gledišta, ali suštinski je manje.
Vijeće država (Gornji dom) je 14. juna vratilo vladi nacrt novog zakona o duhanskim proizvodima, smatrajući predložena ograničenja reklamiranja i sponzorstva pretjeranim. Tokom debate, senator Liberalno-radikalne stranke (desni centar) Josef Dittli rekao je da “sa stanovišta većine Komisije [Socijalna sigurnost i javno zdravstvo, koji je pregledao projekat], nema podataka koji eksplicitno pokazuju da sama zabrana reklamiranja smanjuje broj pušača".
Smanjenje uočeno u Švicarskoj u posljednjih deset godina (stopa pušača pala sa 32 na 25%) treba pripisati aktivnostima prevencije i podizanja svijesti. Francuska, gdje su stroge zabrane reklamiranja na snazi od 1991. godine, ima veći postotak pušača od Švicarske, dodao je Josef Dittli.
Uticaj na mlade
U članku objavljenom 2008. godine, koji sažima nekoliko studija o ovom pitanju, dva istraživača sa Univerziteta Villanova, u Pensilvaniji, zaista dolaze do zaključka da 
«zabrane reklamiranja cigareta nemaju značajan uticaj na potrošnju". Međutim, u drugom članku iz 2011. jedan od dva autora piše:Čini se da postoji veza između oglašavanja i odluke potrošača da počne pušiti". Drugim riječima, zabrana reklamiranja neće natjerati pušače da odluče da prestanu, ali može spriječiti neke da počnu.
Analiza koju je potvrdila i Svjetska zdravstvena organizacija: “Istraživanja pokazuju da oko trećine mladih ljudi koji probaju duvan to čine jer su bili izloženi reklamama".
U opsežnom istraživanju iz 2008. pod nazivom “Uloga medija u promicanju i smanjenju upotrebe duhana", američki nacionalni institut za rak dolazi do suštinski istog zaključka: "Studije poprečnog presjeka pokazuju snažne i dosljedne dokaze da izloženost reklamiranju cigareta utječe na adolescente koji ne puše, što ih dovodi do pušenja i da postanu redovni pušači.".
Zabrana, da, ali generalna
Ali da bi bila efektivna, zabrana mora biti opšta. Ako je samo djelomično, općenito izaziva "povećanje troškova oglašavanja u medijima koji to ne podliježu [npr. na Internetu] ili u drugim marketinškim aktivnostima, čime se suprotstavljaju efektima djelomične zabranepiše američki Nacionalni institut za rak.
U Švicarskoj, Federalni ured za javno zdravstvo ističe da „nekoliko studija pokazuje postojanje korelacije između reklamiranja i potrošnje. Reklamiranje duvanskih proizvoda ne samo da utiče na izbor brenda pušača, već i povećava ukupnu potražnju”.
Jedna od često spominjanih studija, objavljena 2000. godine i zasnovana na agregaciji podataka iz nekoliko zemalja OECD-a (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj), zaključuje da "sveobuhvatna zabrana reklamiranja može smanjiti potrošnju za 6,3%". Ali autori ovdje govore o potrošnji, a ne o broju pušača.
Formalno, tvrdnja Josefa Dittlija je stoga tačna: ne postoje brojke koje pokazuju da samo zabrana reklamiranja može smanjiti broj pušača. U suštini, međutim, tezu je teško braniti: ako potrošnja padne za više od 6%, velika je vjerovatnoća da se čak i mali dio tog smanjenja može pripisati činjenici da su neki odlučili prestati pušiti ili da su mnogi odabrali da ne počnem.
izvor : swissinfo.ch
