INije uvijek lako znati koja su naša prava i dužnosti u vezi s vapingom u francuskim kompanijama. Kako bih vam pomogao da razjasnite temu, Majstorica Virginie LANGLET, advokat pariške advokatske komore pripremio je pravi dosije na tu temu legalwork.com koje vam nudimo ovdje.
MOŽETE LI VAPIRATI U FRANCUSKIM KOMPANIJAMA?
Što se tiče korporativno vaping, zakon "modernizacije našeg zdravstvenog sistema" dodao jezabrana vape (član L 3513-6 i L 3513-19 c. javno zdravlje). Ova zabrana ne bi stupila na snagu do objavljivanja provedbene uredbe kojom se utvrđuju uslovi za primjenu, a koja još nije objavljena. Međutim, poslodavcu se savjetuje da također obezbijedi u Poslovnik o zabrani upotrebe elektronskih cigareta, u primjeni svoje sigurnosne obaveze u pogledu zdravlja radnika.
Osim spominjanja zabrana pušenja i vapinga u internim pravilima, poslodavac mora obavještavaju zaposlene vidljivim natpisima u prostorijama kompanije.
Poslodavac je dužan da sprovede zabranu pušenja ili vapinga u preduzeću, uz primjenu sigurnosne obaveze koja ga opterećuje u pogledu zdravlja zaposlenih. Takođe, mora biti u mogućnosti da sankcioniše zaposlenog koji ne poštuje ovu opštu zabranu. Sankcije mogu ići čak i do ozbiljnog nedoličnog ponašanja, ovisno o rizicima koje imaju drugi zaposleni (na primjer: požar nastao eksplozijom elektronske cigarete).
Poslodavac se može osloniti na klauzulu internih propisa koja predviđa sankciju vezanu za zabranu pušenja ili cigareta, ali to nije obaveza. Zaista, nije zato što zabrana pušenja nije uvrštena u interne propise da je ona neprimjenjiva u kompaniji i stoga poslodavac ne može primijeniti sankciju.
Slučaj pauze za cigarete (ili vaping). je pravi problem za poslodavca koji mora da trpi da njegovi zaposlenici svakih sat vremena prave pauzu od 10 minuta, iako to zakon ne predviđa. Svi poslodavci su suočeni sa ovim padom produktivnosti, sa ovakvim ponašanjem koje zaposleni sebi dozvoljavaju, mimo bilo kakvog okvira ili ovlašćenja, što šteti produktivnosti (pušači i nepušači, koji koriste priliku da osim toga naprave dodatnu pauzu).
Ako se prihvati da zaposleni mora imati koristi od zakonske pauze tokom dana rada, u skladu sa članom L 3121-16 Zakona o radu, zakon predviđa maksimalno 20 minuta pauze za 6 sati rada, bez pauze za ručak. Međutim, pusiti 
ili parenje van zakonskog ili konvencionalnog vremena pauze ne smatra se efektivnim radnim vremenom, osim ako poslodavac ne odluči povoljnije.
Poslodavac može tolerisati ove redovne i neočekivane pauze, ali tako što će zatražiti od zaposlenih da očiste svoju bedž kada su odsutni sa svog radnog mjesta, kako bi ovo vrijeme odmora koje su sami sebi proizvoljno uračunali u efektivno radno vrijeme. U nedostatku dogovora ili suprotnog korištenja, poslodavac bi bio sasvim sposoban da sankcioniše zaposlenog koji bi višestruko povećao odlaske, ako ponovljeni izostanci štete kvalitetu njegovog rada ili njegovoj produktivnosti, što je u praksi neizbežno.
Zabrana pušenja ne važi u rezervisanim prostorima koji su dostupni pušačima na određenim mestima koje je obezbedio poslodavac. Ovo kreiranje lokacija nije obaveza. Ovo je jednostavna opcija koja je stvar odluke poslodavca.
Potonji može pružiti prostor specifičan za vapere. Ali nijedan tekst specifičan za vapere ne pominje izričito nijednu lokaciju za njih. Ako odluči da stvara u prostorijama kompanije a prostor za pušenje, poslodavac mora osigurati da to zaista bude zatvorena prostorija, namijenjena za konzumaciju duhana iu kojoj se ne pruža nikakva usluga (član R 3512-4 c. javno zdravstvo). Ovaj projekat se mora podnijeti na mišljenje članova CHSCT-a ili predstavnika osoblja, ukoliko to nije moguće. Ove konsultacije se moraju obnavljati svake 2 godine.
Poslodavac mora osigurati poštovanje određenih specifičnih obaveza. Na primjer, ovi rezervirani prostori ne smiju predstavljati mjesto prolaza. Tu se ne smiju izvoditi nikakvi radovi na održavanju i održavanju bez obnavljanja zraka, u odsustvu bilo kojeg stanara, najmanje 1 sat. Poslodavac takođe mora biti u mogućnosti da izda potvrdu o održavanju sistema mehaničke ventilacije tokom svake inspekcije i da vrši njegovo redovno održavanje. Ovo je stvarno ograničenje za poslodavca, koji stoga nije u obavezi da to čini.
