Ovaj tekst Inès Monico, Clémence Laffitte, Hélène Ly i Adèle Raimbault (Master 2 Međunarodna strategija i menadžment na Univerzitetu Paris Sud/Paris-Saclay) objavljeno je u okviru partnerstva “40 godina francuske revije menadžmenta”.
Sredinom jula 2014. godine, sud na Floridi osudio je grupu RJ Reynolds Tobacco Company da plati kaznenu odštetu u iznosu od 23,6 milijardi dolara Sintiji Robinson, udovici pušača koji je preminuo od raka pluća. Potonji je tvrdio da je Reynolds prikrio opasnost svojih proizvoda po zdravlje i njihovu prirodu ovisnosti. Reynolds se žalio na tu odluku. Apelacioni sud u Floridi, smatrajući da je početni iznos bio očigledno prevelik, smanjio je kaznu u januaru 2015. godine na 16,9 miliona de dolara pad od 99,9%.
Od 1950-ih, brojne naučne studije su pokazale različite rizike kojima su pušači izloženi. Uprkos ovim upozorenjima, proizvođači i potrošači radije su ignorirali ove informacije. Shodno tome, pojedinci poput Cynthia Robinson i kolektivi su podnijeli tužbe protiv velikih duhanskih grupa. Kako u tom kontekstu veliki proizvođači duhana uspijevaju smanjiti kazne? Kakav je njihov odnos sa američkom državom? Šta je u Francuskoj?
“Legalna, ali nelegitimna” država
Dok je prodaja duhana bila legitimna sve do XXe veka, evolucija konteksta i okruženja ga je učinila nelegitimnom. Uvodni članak broja " Legitimnost, devijantnost i zločin »De la Pregled francuskog menadžmenta, 2008/3, bavi se dva koncepta: legitimitetom Mark Suchman i devijantnost. Legitimnost je zamišljena u vremenu i kontekstu. U efektu, " ono što je poželjno, prikladno ili prikladno danas možda nije bilo tako juče, niti će biti sutra ". Što se tiče devijantnosti, ono omogućava relaksaciju ili promjenu pravila, ali nije nužno pozitivno: može biti riječ o prekršajima ili zločinima koji moraju odgovarati sankcijama. Na ovaj način, „devijantnost se odnosi na suptilnu dijalektiku između 'legalnog, ali nelegitimnog' i 'ilegalnog, ali legitimnog'.
Zašto je prodaja duvana nezakonita? ? Profit velikih duhanskih kompanija zasniva se na ovisnosti njihovih potrošača, ovisnosti koja se može pokazati fatalnom. Kako ovaj princip nije moralan, rad ovih duvanskih industrija smatra se nelegitimnim. Međutim, jasno je da nijedan zakon nije suprotan marketingu ovog proizvoda, pa je on legalan. Predmet postaje osjetljiv kada se pritužbe protiv proizvođača. Budući da je djelatnost legalna, može izgledati iznenađujuće da proizvođači imaju skupe tužbe. Tada dolazi u obzir nelegitimnost, jer njihova aktivnost je devijantna i to u negativnom smislu jer su proizvođači od potrošača sakrili istinu o štetnosti duhana. Ova nelegitimnost objašnjava teške kazne, koje iznose milijarde eura, s kojima se suočavaju proizvođači duvana.
Istorija logike
Radovi Jamesa Marcha i Johana Olsena, također zasnovani na proučavanju ljudskog djelovanja, sažimaju ga u dva nezavisna pojma: logika posledice i logika ispravnosti. U logici posljedica, akteri donose izbore u skladu sa svojim ličnim i/ili kolektivnim ciljevima kako bi maksimizirali svoj profit, svjesni da su mogući i drugi izbori. Kroz logiku ispravnosti, odluke i akcije se zasnivaju na identitetima i pravilima, a ne na interesu. Izbori se stoga donose u kolektivnom, a ne ličnom interesu. Jean-Pierre Bréchet (Univerzitet u Nantes), Philippe Monin (EM Lyon) i Anne-Laure Saives (UQAM), autoriprethodno citirani članak, govore o otporu i časti za aktere koji poštuju ovu logiku.
Kada američka država dodjeljuje velike kazne velikim proizvođačima duhana, to je u logici „tačnosti“, ali je rizično otuđiti takve aktere. Zaista, država je ovisna o duhanu utoliko što su prihodi koje prikuplja kroz ovu aktivnost značajni (15,56 milijardi dolara u Sjedinjenim Državama 2014.). Dakle, kažnjavanje ovih proizvođača je i kažnjavanje samog sebe. U stvari, sve je češće da se žalbenim presudama smanjuju kazne ili čak odbijaju tužioci. Vlade u ovom slučaju mijenjaju svoju logiku i približavaju se logici posljedica zanemarujući čast u korist novčanih interesa.
Šta je u Francuskoj?
S jedne strane, posljednja francuska suđenja uglavnom su se ticala nepoštivanja Evin zakona. Krajem marta 2015. godine kompanija Logista France je bila naloženo da plati 15 evra odštete i novčane kazne od 3 evra od strane Apelacionog suda u Parizu zbog nezakonitog reklamiranja na njenim paketima. Štaviše, dolazak neutralni paket mogao staviti tačku na ovu vrstu tužbe. Ovi iznosi naglašavaju da su francuske kazne (hiljade eura) mnogo niže od američkih (milioni ili čak milijarde dolara).
Iznose treba odrediti u skladu sa prekršajima, ali se čini nemogućim natjerati duhansku industriju da plati svoja nedjela u Francuskoj. Zaista, čini se da francuska sudska praksa štiti duvanske kompanije od priznavanja njihovih odgovornosti; posebno zato što je duvan proizvod sa profitabilnim poreskim prihodima, 14 milijardi evra u 2013. (otprilike 80% ukupnog prometa na tržištu duvana). Međutim, the « socijalni trošak duvana » tj. sve troškove vezano za upotrebu duhana varira, prema procjenama, od 44 do 120 milijardi eura. The Francuska, kroz svoj sistem socijalnog osiguranja, štiti svoje građane dajući im minimalne garancije za pokrivanje posljedica različitih socijalnih rizika (bolest, nesreća na radu, itd.). Francuski poreski prihodi su stoga mali ili čak nedovoljni da nadoknade društvene troškove pušenja; za razliku od Sjedinjenih Država koje nemaju takav sistem.
S druge strane, zašto nema tužbi žrtava kao u Sjedinjenim Državama ? U Francuskoj je mogućnost pokretanja kolektivne tužbe veoma ograničena. Ovlašćen od 2014. Hamon zakonom, grupne akcije ostaju ograničeni na polje consommation i može ga angažovati samo šesnaest državno odobrenih udruženja za zaštitu potrošača. Stoga se ne mogu provoditi u pitanjima javnog zdravlja.
Ukratko, zakoni bez ograničenja za proizvođače duhana, nedostatak kontrole, nedjelotvorne sankcije i skupo socijalno osiguranje dovode do takvog kontrasta između Sjedinjenih Država i Francuske.
izvor : Theconversation.com
